Staklene boce su široko korištena ambalaža koja igra nezamjenjivu ulogu u mnogim oblastima kao što su hrana, lijekovi, kozmetika i alkohol. Boja, prozirnost i druge karakteristike staklenih boca također su jedan od razloga zašto se mogu široko koristiti. Međutim, neke posebne obojene staklene boce zahtijevaju tretman bojenja. Dakle, koje metode proizvođači staklenih boca koriste prilikom bojenja staklenih boca?
1. Korištenje metalnih oksida za bojenje
Hemijska metoda korištenja spojeva koji sadrže metalne ione za formiranje sloja filma metalnog oksida debljine od nekoliko mikrometara do nekoliko stotina mikrometara na površini stakla, koji optički proizvodi stotine boja stakla, naziva se vakuumsko nanošenje. U ovoj metodi, odabir oksida je veoma važan jer metalni ioni mogu apsorbovati elektromagnetne talase specifičnih frekvencija, što rezultira posebnim bojama. Neki od često korištenih oksida uključuju:
Klasično plavo staklo za boce koje se koristi u halogenim lampama od željeznog oksida (Fe2O3) obojeno je željeznim oksidom.
Kobaltov oksid (CoO) - koristi se za proizvodnju plavog i zelenog stakla.
Hromov oksid (Cr2O3) - koristi se u proizvodnji zelenog stakla od žadeita.
Kadmijum oksid (CdO) i manganov oksid (MnO2) - mogu se koristiti za izradu ljubičastog stakla.
Bakar(II) oksid (CuO) - koristi se za izradu smeđeg i crvenkasto-smeđeg stakla.
2, Bojenje metalnim ionima
Bojenje može uvesti metalne ione na površinu stakla, koji mogu zamijeniti druge ione u rešetki i igrati ulogu u apsorpciji svjetlosti vitraža. Bojenje se odnosi na dodavanje metalnih oksida ili silikata sa sličnim svojstvima, ali ne i potpuno rastvorenih u mutno staklo, koji se rastvaraju zagrijavanjem. Zbog utjecaja temperaturne razlike, oni formiraju čvrste rastvore sa niskom rastvorljivošću u staklu; Alternativno, metalni oksidi ili prekursori oksida mogu se direktno dodati u rastvarajuće staklo i sinterovati na visokim temperaturama da bi se formiralo obojeno staklo. Metalni ioni koji se koriste uključuju:
Željezni oksid (Fe2O3) - može se koristiti za proizvodnju smeđeg, smeđeg i crnog stakla.
Manganov oksid ili manganov (IV) oksid (MnO2) - može se koristiti za proizvodnju ljubičastog ili narandžastog stakla.
Kobaltov oksid (CoO) - koristi se za proizvodnju plavog i zelenog stakla.
Bakar(II) oksid (CuO) - može se koristiti za dobijanje plave i zelene boje.
Hromov oksid (Cr2O3) - koristi se u proizvodnji zelenog stakla od žadeita.
3, Bojenje organskim iminima
Tradicionalna tehnologija bojenja stakla zahtijeva održavanje određene temperature i dugo čekanje, dok je korištenje metode bojenja organskim iminima brže, kraće i štedi više energetskih resursa. U ovoj metodi, nitroimini se obično koriste kao boje, koje mogu reagirati sa površinom stakla formirajući molekule boje koje apsorbiraju određene valne duljine, čime mijenjaju boju površine stakla. Njegova efikasnost je veća od mnogih drugih metoda bojenja.
4. Korištenje elektrolitičke metode bojenja
Elektrolitičko bojenje je proces korištenja inherentnih svojstava stakla za promjenu boje prozirnog stakla tretiranjem iona različitih atoma. Kod konvencionalne metode elektrolitičkog bojenja tankih filmova, materijal se dovodi do kationa u staklu kako bi se promijenila veličina atoma, oblik i koordinacijski broj, čime se proizvodi optički efekat povezan s bojom. Prednost ove metode je što može formirati prilično ujednačen prozirni film na površini stakla, što omogućava ujednačenije bojenje u poređenju s drugim metodama.
Ukratko, gore navedene metode su metode koje se mogu koristiti pri proizvodnji staklenih boca različitih boja. Naravno, u praktičnim operacijama, ponekad se koriste kompozitne metode za dovršetak obrade boja. Stoga je potrebno iskusno tehničko osoblje za upravljanje procesima proizvodnje i bojenja kako bi se osigurala bolja kvaliteta proizvoda.
Vrijeme objave: 21. jul 2023.